Odluka o odabiru udžbenika 2024.-2025.
Odluka o korištenju komercijalnih drugih obrazovnih materijala za šk. god. 2024./25.
Popis drugih obrazovnih materijala za razrednu nastavu (od 2. do 4.razreda) šk. god. 2024./25.
Popis drugih obrazovnih materijala za predmetnu nastavu šk. god. 2024./25.
Popis drugih obrazovnih materijala za razrednu nastavu (1. razredi) šk. god. 2024./25.
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Siječanj se polako bliži svome kraju. Donio nam je snijeg, niske temperature i kraj školskih praznika. Tom se mjesecu raduju jedino osobe koje nešto u njemu slave, poput rođendana, ili sportski navijači koji prate Svjetsko rukometno prvenstvo u Francuskoj. I mi ostali znamo sjesti pred televizor i pratiti poteze našeg Đakovčanina Domagoja Duvnjaka. Uz obitelj i prijatelje, njegovim se pobjedama zasigurno vesele i susjedi i mnogobrojni sugrađani. Volimo kad netko iz male sredine svojim zalaganjem postigne nešto veliko. Još jedna takva osoba krije se u našem susjedstvu.
Ona, doduše, više nije među nama i nije bila sportašica, ali njezina karizma i vrijednosti za koje je živjela jesu. To je majka Amadeja Pavlović, po kojem je nazvan Centar „Amadea“. Kako se u siječnju obilježava i Dan sjećanja na holokaust, posjetili smo taj centar i otkrili kakve veze on ima s tim danom: majka Amadeja je spasila jednu židovsku djevojčicu, riskirajući u tadašnje vrijeme vlastiti život i život svojih susestara.Zbog tog hrabrog čina dodijeljeno joj je veliko priznanje „Pravednik među narodima“. Netko će se upitati: Čemu svake godine jedne te iste obljetnice? Zar nije to malo dosadno? Svaki dan se nešto obilježava! Židovi nisu više u opasnosti! Koga ja mogu spasiti?
Mi ljudi smo zaboravljivi. Da ne slavimo rođendane i ostale obljetnice, ne bismo se ni sjetili jedni drugih. Povijest je puna dokaza da ponavljamo iste greške, osobito ratovi. Poslije svakog rata ljudi su rekli „nikad više“, pa su pogazili svoju riječ. Zašto bi onda nama bilo lijeno sjetiti se i odati počast dobrim ljudima i njihovim djelima koji nam mogu biti nadahnuće?
Ne znam kamo će životni putevi odvesti naše Goranovce. Hoće li svoj životni poziv pronaći u sportu, kulturi, politici, obrazovanju ili nekom drugom polju ljudskog djelovanja? Možda će neki sudjelovati u donošenju važnih odluka za naš grad, domovinu, svijet.
U svakom slučaju vjerujem da će nam mnogi među njima dokazati da i mala sredina pruža prilike za velika djela.
Jelena Prskalo, prof.