Njegujući i razvijajući empatiju bivamo konstruktivni, a zanemarujući je i ne prakticirajući podliježemo opasnosti od destruktivnog ponašanja, čemu smo svjedoci kroz svjetsku povijest. Holokaust je srećom daleko iza nas i vremena u kojima je djelovala majka Amadea drugačija su od naših, ali vrijednosti poput empatije, pomaganja, požrtvovnosti, ljubavi, zauzimanja za drugoga ne bi smjele nikada zastarjeti ili „izaći iz mode“. Možemo ih svakodnevno prakticirati u svom razredu, prema prijateljima, učiteljima, slabijima, starijima, u svojoj obitelji. Na nama odraslima je pak da svakodnevno sijemo i zalijevamo sjeme dobra u svakom djetetu, unaprijed se mireći s činjenicom da možda plodove nećemo vidjeti za svoga života, baš poput majke Amadeje, nego da će u njima uživati drugi, stvarajući neki bolji, ljepši, pravedniji svijet.

      Tekst: Jelena Prskalo, prof.