Ovo su dani kada se svatko od nas, s tugom u srcu, prisjeća trenutka u kojem smo izgubili roditelja, brata, sestru, životnog partnera, dijete...Osjeća se tišina, poštovanje i blagost.
         Osjećaj praznine, žala, sjete i ranjenosti potisnemo duboko u sebe i nastavljamo dalje. Odlazimo na posao, ulazimo u učionicu nasmijani i spremni s učenicima dijeliti njihove doživljaje. To je jedna od uloga učitelja. Odgajamo ih i obrazujemo. Bodrimo, tješimo i štitimo. Prva smo nit u tkanju koji će im život isplesti.
          Pišući ovo, zapravo, prisjećam se svih dragih učitelja i učiteljica kojih više nema. I oni su tuge potiskivali, veselja susprezali, nasmijani u učionice ulazili . Bili su prva nit u tkanju. Svojom osobnošću, svaki od njih, ostavio je dubok trag u životima mnogih. Hvala im! Neka mirno počivaju!

Mara Čar, prof., savjetnica