Tako zamišljeni nad svojim testovima i udubljeni u zadatke podsjetili su me na doba studiranja i moje kolege. Među njima se izdvajala Silvija koja je uvijek uza sebe imala svoju „sretnu“ olovku. Kad god bi njome pisala ispite, prošla bi. Sva moć te olovke se krila u satima provedenim nad knjigom, ali je njoj ulijevala dodatnu sigurnost. Jesu li Laurine, Stjepanove i Leonove kemijske bile „sretne“ i donijele plasman za dalje, saznat ćemo uskoro kad Županijsko povjerenstvo objavi službene rezultate. Sačuvat ćemo ih u tom slučaju za buduće generacije sve dok jednom ne budu izumljene i odobrene pametne olovke za natjecanje iz njemačkog. Tražimo izumitelja!U nastavku pročitajte što su nam rekli sami natjecatelji nakon održanog natjecanja:

Što te je potaklo da se prijaviš na natjecanje?

Stjepan: Potakla me znatiželja i želja za učenjem njemačkog.

Kako si se pripremala?

Laura: Išla sam na dodatnu nastavu i malo proučavala kod kuće.

Koji ti je bio najteži, a koji najlakši dio natjecanja?

Stjepan: Najteži dio je bio reći da idem, odnosno prijaviti se. Test je bilo lako riješavati bez obzira je li točno ili netočno.

Jesi zadovoljna kako si napisala?

Laura: Da. Riješila sam 35% više nego što sam mislila.

Što bi poručio mlađim učenicima koji bi se natjecali, ali se možda boje?

Stjepan: Ne bojte se! Samo se počnite pripremati na vrijeme.

Imaš li možda neki poseban „ritual“ za sreću?

Laura: Nemam, ali želim pronaći svoju „sretnu“ kemijsku da imam sreće ubuduće, ali osim toga ništa posebno.

                           Jelena Prskalo, prof.