Osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Đakovo

 

                        

 

        BOŽE OČE NAŠ

 

OPROSTI MI BOŽE AKO SAM SAGRIJEŠILA ILI

UVRIJEDILA TE NEKOM SVOJOM RUŽNOM RIJEČJU.

PRIZNAJEM, LAGALA SAM I NAPRAVILA NEŠTO

ŠTO NISAM TREBALA.

SILNO SE KAJEM.

MOLIM TE , AKO MOŽEŠ ISPRAVITI  ILI OPROSTITI

BITI ĆU TI ZAHVALNA CIJELI ŽIVOT.

                       TVOJA  BARBARA MANDARIĆ  ( 3.a.)

 

       BOŽE, OČE NAŠ

BOŽE, OČE NAŠ , OPROSTI  MENI  ŠTO  NISAM  UVIJEK  

DOVOLJNO   DOBRA,

ŠTO  SAM  PONEKAD  MALO   NEPOSLUŠNA I ŽIVAHNA.

POMOZI   MI   DA BUDEM  BOLJA  KOD  KUĆE   I  U

ŠKOLI  I  SA  SVIMA  S  KOJIMA  ŽIVIM  I  KOJI   ME  OKRUŽUJU.

OPROSTI   MI , I   ŠTO SAM  PONEKAD   NESTRPLJIVA I   MALO

GLASNIJA.

OPROSTI MI , I   PONEKU   LJUTNJU  I  ŠTO  NEKADA  

ZABORAVIM  NEŠTO PONIJETI U ŠKOLU.

MOLIM TE, OPROSTI   I  TO  ŠTO NEKADA ŽELIM

I  ONO   ŠTO   MI   NE   TREBA.

OPROSTI  MI  ŠTO  NEKADA  NE  ŽELIM  VJEŽBATI  PILATES,

ŠTO  NEKADA  NE  ŽELIM  PONAVLJATI  SVIRANJE  I ŠTO MI

NEKADA  NE  DA  IĆI  NA  PJEVANJE  NA  ZBOR.

OPROSTI  MI  ŠTO  NEKADA  DOBIJEM  LOŠU  OCJENU  U  ŠKOLI.

HVALA TI ,BOŽE , ŠTO  SI  ME  SASLUŠAO I

NADAM  SE  DA  ĆEŠ  MI  SVE  MOJE  MALE  GRIJEHE 

OPROSTITI.

HVALA TI!      TVOJA

 

                          DANIJELA CIGANOVIĆ ( 3. a.)

 

       BOŽE , OČE NAŠ

BOŽE, MOLIM  TE   DA  MI  OPROSTIŠ ŠTO NISAM

POSLUŠALA  MAMU   KADA ME ZAMOLILA ZA POMOĆ

OKO RUČKA.

OPROSTI   MI,  ŠTO  SAM ZAPOSTAVILA UČENJE I ŠKOLU

I OTIŠLA SE IGRATI.

OPROSTI MI, ŠTO SAM ODGOVARALA MAMI I TATI  , I

ŠTO NISAM POMOGLA TATI OČISTITI SNIJEG.

BOŽE, DA LI ĆE SE TI MOJI GRIJESI OBRISATI?

JA ŽELIM DA SE OBRIŠU.

PUNO TE VOLI TVOJA

 

           IVONA KOLARIĆ (3.a.)

 

Snješko Bijelić u školskom dvorištu

Jednog školskog dana djeca su se dogovorila da će napraviti Snješka Bijelića. Drugi dan su sva djeca donijela po nešto za Snješka. Kada su ga napravili, Snješko Bijelić je sve promatrao. Na sebi je imao crnu kapu i ljubičasti šal, a dugmad mu je bila plava. Škola je završila, djeca su otišla kući, a Snješko je odlučio otići upoznati svijet.

                        Tara Matijašević
 

SNJEŠKO BIJELIĆ DOLAZI U GRAD

SNJEŠKO BIJELIĆ JE STIGAO U GRAD. LJUDI SU GA ZAČUĐENO GLEDALI , A DJECA SU SE SMIJALA JER SU PRVI PUT VIDJELA DA SNJEŠKO MOŽE HODATI.
DOŠAO JE U CRKVU POMOLITI SE. LJUDI SU GA ZAČUĐENO GLEDALI , A DJECA SU SE SMIJALA. ČUDO , NIJE SE OTOPIO. BIO JE SRETAN ŠTO SE NIJE OTOPIO JER JE ZNAO DA SE U CRKVI GRIJE. SVUGDJE GDJE DOĐU, NJEGOVI PRIJATELJI SE OTOPE , ALI ON NIJE. BIO JE JAKO, JAKO SRETAN.

                                         ANTONIA PERKOVIĆ 3.C

Snješko Bijelić dolazi u grad

Dolazi Snješko Bijelić s dalekog sjevera u grad. Kad je stigao u grad, začuđeno kaže: „Vau!! Koliko ljudi! Toliko ih nema ni na sjeveru. “ Radoznalo je obilazio svaku ulicu i trg. Toliko je bio sretan što je naletio na dječje igralište. Tamo je vidio djecu koja su radila snjegovića. Odmah dotrči tamo, dotakne snjegovića i on oživi. Tako se svi sprijateljiše i počnu se grudati.

                                          Ivana Pejić, 3. c
 

        Moj boravak u Orahovici

Na putu od Đakova prošli smo kroz Satnicu Đakovačku, Podgorač, Našice i Feričance. Kada smo napokon stigli raspakirali smo se i išli smo na ručak. Nakon ručka išli smo na plivanje. Trener nas je rasporedio u grupe. Imena grupa su bila: Ribice, Račići, Školjkice, Zvjezdice i Spužvice. Što mislite u kojoj sam ja bila grupi? Naravno u Ribicama, čak sam zadnji dan boravka u Orahovici osvojila treće mjesto u plivanju. Bila sam vrlo sretna, a i moji roditelji kada sam se pojavila s diplomom. Osim kupanja i plivanja svidjelo mi se i druženje s prijateljima i odlazak u disko. I noćno kupanje je bilo cool. Na povratku smo naišli u zoološki vrt i tako završili našu šestodnevnu avanturu.

                                        Iva Gunić 3.c

 

                                    Moj boravak u Orahovici

24.10.2011 u 7:00 sati ja i moj razred krenuli smo u Orahovicu. Došli smo u 8:30 izvadili smo stvari iz autobusa i krenuli u hotel. Tamo nam je teta rekla koja smo soba. Ja sam bio soba broj 8. sa mnom u sobi su bili: Marko, Goran, Matko, Marin i Mislav. Kada smo ušli u sobe svoje stvari smo premjestili u ormar, a onda smo išli na bazene . Na bazenima smo bili svaki dan. Ja sam bio u skupini školjkice. Poslije bazena išao sam učiti, a poslije učenja išao sam na večeru. Nakon večere bilo je upoznavanje. U utorak smo išli šetati Orahovicom i išli smo na noćno kupanje. U petak smo imali show Orahovica traži zvijezdu. U subotu smo pakirali stvari i išli kući. Posjetili smo i zoološli vrt. U Orahovici mi je bilo super.

                                          Patrik Kapetan 3.c

 

 

                          Moj boravak u Orahovici

24. 10. 2011. U 7 ja i moj razred skupa s učiteljicom krenuli smo u grad Orahovicu. U hotel smo stigli u 8.00h. Kad smo išli prolazili smo kroz Satnicu Đakovačku, Podgorač, Našice, Donju Motičnu, Feričance u Novu Joršavu. U autobusu sam sjedila s Antoniem.  Kada smo stigli  u dvorištu nas je dočekao učitelj i predstavio se. Zvao se Hrvoje Žunec. Zatim  smo ušli hodnik gdje nas je dočekala jedna teta koja je meni i mojim prijateljicama koje s bile samnom u sobi rekla koja smo soba. Bili Smo soba 10 i zvali smo se „Opasne tigrice“. Kada smo ušli u sobu prvo smo se rasplakali, a onda otišli na ručak. Poslije ručka smo imali testiranje u plivanju u tom sam bila dobra i završila u ribicama. Drugi dan smo imali šetnju Orahovicom i noćno kupanje. Na noćnom kupanju naš je učitelj ugasio svjetla, a upalio ona koja su bila ugrađena u bazen. Treći dan smo imali kupanje, shiz-friz, izbor za najfrizuru i pidžama parti. U sobi sam bila sa Marijom, Ivom, Ivanom i Antoniom. Dvije cure iz moje sobe su se natjecale, a to su bile Marija i Ivana. Ivana je bila druga, a Marija nije osvojila nijedno mjesto. Četvrti dan smo imali disco i noćno kupanje, u discu smo išli pješke i popila sam dvije coca-cole. Peti dan smo išli na ranč - Koral gdje smo jahali konje i hranili ih, a imali smo još luk i strijelu i kuglanu, a zatim smo imali natjecanje u plivanju, a u kategoriji djevojčica sam pobjedila, a onda smo se spakirali i otišli gledati crtić. Kada samo išli kući sjedila sam s Ivom. Kada smo ušli u Našice u zoo vrt gdje smo vidjeli lava, labudove, tigrove, fazane, ponije, majmune itd…
Krenuli smo u 16.00h, a stigili u 18.30h.


                     Tara Matijašević, 3.c

 

 

Moje Đakovo

 

Moje Đakovo nalazi se u srcu Slavonije. Okruženo je s jezerima Jošavom, Borovikom i Mlincem. Sa koje god strane kreneš vidiš katedralu. Katedrala se nalazi u  centru grada gdje je župni i biskupski dvor, na koje se nastavlja poznato đakovačko korzo, sa malom crkvicom na kraju.
Nedaleko od samog centra nalazi se đakovačka ergela koja je poznata po uzgoju lipicanaca. Moje Đakovo ima tri osnovne i tri srednje škole.
Meni je moje Đakovo sa dva parka najljepši gradić na svijetu.

 

Ivana Pejić, 2.c

 

 

MOJ GRAD

 

Moj grad nalazi se u srcu Slavonije i zove se Đakovo. To je mali grad poznat po katedrali i lijepim,bijelim konjima lipicancima. U centru grada je korzo i ja volim sa obitelji tu šetati, a nekad se idemo igrati u park. Moj grad je meni najljepši i ja ga volim.

 

                                                                    Josip Gašparević, 2.c

 

 

SRCE SLAVONIJE

Slavonijo moja draga,

lijepa si i blaga.

Ali ja te volim

jer si u srcu mom,

i zato što je u njoj

moj topli dom.

Svi te čuvamo i pazimo.

A u tebi ima i rijeka Drava

I naša velika katedrala,

u koju idemo na misu.

Ja tebe jako volim zavičaju moj.

 

                                                          Ana Haramina, 2.c

                     MOJ GRAD

Živim u gradu za koji moj tata kaže da se nalazi u srcu Slavonije.
Moj grad se zove Đakovo. Okružen je beskrajnim poljima. Krasi ga prekrasna katedrala i poznata ergela sa konjima.
Volim se voziti biciklom po svom gradu, ali sam malo ljuta što nemamo napravljene biciklističke staze.
Najviše volim ljeto u svome gradu jer se onda mogu kupati na bazenu, ići na izlet s obitelji na jezera Jošava i Borovik koji su blizu Đakova.
Moj grad u ljeto ima i Đakovačke vezove gdje i ja sa folklorom nastupam. Volim zvono s naše katedrale jer kad ono otkucava tata me uči da znam koliko ima sati.
Volim pjesmu o gradu, Đakovo, Đakovo grade divan silan si ti…

Jako volim svoj grad.

                                                       Antonia Perković 2.c

 

          MOJ GRAD

Moj grad zove se Đakovo.

U njemu imamo katedralu koju je sagradio đakovački biskup Josip Juraj Štrosmajer.

Kraj crkve je veliki Štrosmajerov park u kojem se po zimi djeca spuštaju sa sanjkama.

Imamo ergelu lipicanaca koja je ponos grada i poznata u cijelom svijetu.

Obožavam svoj grad Đakovo.

                                                            Sara Ćurić 2.c

 

                      MOJ GRAD

Moj grad zove Đakovo. Ponosi se

Katedralom i  ergelom  Lipicanaca.

U središtu grada  je korzo, a u blizini

blizini njega  dva parka. Moj grad

je čist, malen i pun zelenila.

                                       TARA MATIJAŠEVIĆ  2.C

 

Moj grad

 

Ja živim u malom gradu u srcu Slavonije.

Moj grad se zove Đakovo i nema drugog

Đakova na cijelom svijetu.Kada prilazite

Đakovu prvo što će te ugledati su dva tornja

i kupola najljepše katedrale. S te najviše točke

vidi se cijeli grad i okolica, prekrasna polja

žita, šumarci i livade. Moj grad je poznat i po

manifestaciji Đakovačkim vezovima. Također

je poznat po uzgoju lipicanaca. Đakovo je i

centar prosvjete, zdravstva, trgovine i

ugostiteljstva. Rado ga posjećuju turisti.

Volim svoj grad i ljude koji žive u njemu.

                                                   Iva Gunić, 2.c

                                 

                                 Đakovo je srce Slavonije

Grad Đakovo ima svoju tradiciju i povijesne znamenitosti. Od toga je najljepša i najpoznatija katedrala.
Od znamenitosti u Đakovu imamo ergelu konja gdje se uzgajaju vrhunske lipicanske pasmine,
Teološki fakultet, muzej, Strossmayerov park, đakovački vinogradi te mnogobrojna teniska i sportska igrališta.
U novijoj povijesti Đakova trebamo spomenuti Đakovačke vezove. To su dani folklora i tradicije.

                                                                       Patrik Kapetan,2.c

 

USKRS U MOJOJ OBITELJI

PRIJE USKRSA MAMA I JA SPREMAMO KUĆU, PRIPREMAMO SE ZA DOLAZAK TATE IZ FINSKE. DAN PRIJE USKRSA BOJAMO JAJA, PRIPREMAMO JELO ZA BLAGOSLOV, PRAVIM GNIJEZDO ZA ZECA KOJEM SAM PISALA PISMO. NA USKRS IDEMO  NA BLAGOSLOV JELA. KADA DOĐEMO KUĆI BLAGUJEMO POSVEĆENO JELO I SLAVIMO USKRS.

Danijela Ciganović, 2.a

 

Siječanj

Siječanj sipi, sipi
snijeg snježni
starac siječnja
samo sjekirom sa
stabla.

Stablo se
sruši samo sa
snijegom. Snijeg
se sruši sa stablom.

Siječanj sanja san
sa snijegom poput svile
svilene. Svila se
sipi snovima svim.

Siječanj soli snijeg
sa staza
svile svilene.
Stablo stoji
samo stoji
sa sto snova.

Siječanj soli
snijeg stazama,
svi su sada sretni:
starac siječanj, stabla,
sjekira, svila, sanjke,
snijeg.

Lucija Jančikić, 3.d

 

---

                

        Zimsko  čudo

       Nebom bijelim leti čovjek u bijelom kaputu. Ja stojim i gledam, kad odjednom
sanjke smeđe pred mene stanu. Ja uđem i sjednem i odjednom poletim. Čovjek
u crvenom kaputu se stvori pokraj mene. Pa to je Djed Mraz.Letjeli smo tako dugo
i gledali kako je sve bijelo. Kao da se bijeli tepih razlio po ulicama. Kape su nam
se bijele napravile od pahuljica. Sletjeli smo na krov jedne kuće i uživali u zimskoj bjelini.

                                                        Petar Lončar 3.d

 

---

 

          Zima

Bijele pahaulje padaju,

Djeca zimske pjesmice pjevaju.

Kukci sada odlaze,

Vani vjetar snažno puše.

Kada stigne proljeće

Na travi stiže cvijeće.

                       Laura Andrić 3.d

 

---

Stanovnici dubina

     Danas sam pripremio baš lijep kupanjac za vas. Svi mi mislimo da su oceani toliko čudni da se dojimaju kao da nisu sa ovog svijeta. Ali ono što čini oceane bogatima je jednostavno voda. Plaža totalno je fora čovječe. Nema mjesta gdje bi radije bio. Pijesak među ušima, morska trava među zubima i prekrasno sunce. Apsolutno fantastično. Ali na plaži najviše volim vodu. Voda to bi bilo savršeno ime za nekoga poput mene. Sada idemo kod koraljnog grebena. Pitate se što je koraljni greben. To je mnoštvo prekrasnih životinja. U usporedbi sa gradom ovo je na neki način morski grad. I kao u vašem gradu i pod morem je veliki promet. Kada ribe putuju u jatu onda se to zove gusti promet. Zapravo veliki koraljni greben najveći je od svih te se proteže 100 km. Ova riba izgleda kao da joj je mjesto u štali. Ej, kompanjoni odsedlajte  svoje morske konjiće za jahanje  po OK koralu. Da, tamo gdje je riba žilava. Koralj Akap, a šerif nosi zvijezdu. Brišite to šerif je zvijezda to jest Zvjezdača. Ali morski konjići su zbilja tromi. Jednu od najtromijih riba u Antlantiku.

                                                    Tino Marić 3.d

 

---

 

         BOŽIĆNI IZLET PETRA I KATARINE

       Jednog snježnog dana Petar je dobio ideju da se on i njegova sestra sanjkaju.
Međutim, u njihovoj okolici nije bilo nigdje nizbrdice. Zamolili su djeda da ih vuće
traktorom. Djed je naravno pristao i odmah upalio traktor. Nakon dvije minute
Pero i Kata su se jako veselili. Joj, upali su u veliku rupu u snijegu. Djed je odmah
izvukao djecu iz rupe. Djeca su otrčali kući i popili vrući kakao! Na kraju su se
smijali svojoj maloj nezgodi!

                                          ROBERT PETROVIĆ 3.d

 

---

          SNOVI

     U snovima može biti svašta.

     Jučer u snu mi je na glavu pala cigla,

     ili je to jedna gratis krigla.

     U snovima možeš biti neka slavna pjevačica,

     ili neka poznata plesačica.

     U snovima može biti svašta,

     ili je to samo naša mašta.

                                      Paula Perić  3.d           

 

---

 

Pokojnim konjima

Zna li itko
koliko je konja umrlo u ratovima?
Oni nisu htjeli ratovati.
Ratovi nisu njihovo poslanje.
To je zadovoljstvo Dvonožaca.
Oni su htjeli samo biti
i ponekad trčati, trčati…
Oni su htjeli samo ljubiti, ljubiti,
i biti ljubljeni..
Nekada su bili čista LJEPOTA,
i  tako se odzivali.
Kada su jednom sputani
izgubili su svoje prvotno ime.
Zasužnjeni nemaju pravo na ime.
Dvonogi, nemilosni,
zaskočili su ih još u prapovijesti.
Sjeli na njihova leđa i tu ostali.
Metnuše im kaiše od njihove kože
na usta.
I evo, vuku ih  zloćom
sve do krvi,
praveći crvene cvjetove na njihovim usnama,
tisućljećima.
A da su vidjeli Dvonogi.
Da su mogli vidjeti,
svijetlo tolikih ranih zora,
kako miluju njihove sapi.
Poljubili bi im tople oči.
Otišli iz njihovih života
i pustili ih u vječnost.

        19. studenoga 2010.
         Franjo Džakula

 

---

Pismo za uvijek


Ja François Villon,
što leži bez odrješenja
u grabi,
pojeden od nižih bića.
Zagrljen kostima skitnica.
Mjerim vrijeme lubanjom
u kojoj vjetar pjeva pjesmu pregorku.
I ne znam zašto Svemogući,
ne izmakne već jednom
 ispod nas zemlju.
I kad htjedosmo pokajanje,
nitko od nas više nije imao jezika.
Klonite se ljudi, naše opomene,
i pomirite se u sebi.
Ne gledajte bogatome kroz prozore,
ni razliveni blud u tami stuba.
Utješite potrebne blagim dlanom ruke,
i pomolite se ponekad za nas.
Gledajte što učinismo svome srcu,
i kako mudrost prokockasmo vinom,
među stolovima i čađavom tavanicom.
I ne idite za nama.
Svevišnji, pošalji ulje u posudi,
dok je još modro nebo.
Ako ne plane vatra iz nje,
doći će dobri anđeo.
Ili hladnim očima,
razori tragove prkosnika.


                   08. studenoga 2010.
                   Franjo Džakula